U regionu se i dalje negiraju presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju kojima su zločini počinjeni u julu 1995. godine okvalificirani kao genocid, a presuđeni ratni zločinci veličaju. Tužitelj Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, Serž Bramerc tokom svoje nedavne posjete našoj zemlji, upozorio je na ovaj problem. Poražavajućim smatra i činjenicu da se desetine osumnjičenika, među kojima ima i presuđenih ratnih zločinaca krije van Bosne i Hercegovine. Dovoljno je da pređu srbijansku granicu i ostanu van dosega pravde, naglasio je Bramerc.
Prema jednom od istraživača i teoretičara, Gregory Stentonu, deset je faza genocida, a njegovo negiranje je posljednja faza. Traje dugo i uvijek prati genocid. Jedan je od najsigurnijih pokazatelja budućih genocidnih namjera. Počinitelji genocida iskopavaju masovne grobnice, spaljuju tijela, pokušavaju sakriti dokaze i zastrašiti svjedoke. Negiraju da su počinili bilo kakav zločin i često krive žrtve za ono što se desilo. Blokiraju istrage zločina i nastavljaju vladati dok ih silom ne uklone s vlasti, a potom bježe. Tamo ostaju nekažnjeni, osim ako se ne uhvate i pošalju na sud koji je osnovan kako bi im sudio. Haško tužiteljstvo podiglo je optužnice protiv 161 osobe, a što je više nego što su uradili svi ostali međunarodni tribunali zajedno, navodi Bramerc. Po njemu, ta je brojka još vrlo niska u odnosu na više od 3000 osoba za koje bi trebalo podići optužnice u BiH. Poražavajućim smatra činjenicu da osumnjičenici prelaskom granice, ostaju van dometa bh-a pravosuđa. Pravda bi trebala biti praćena obrazovanjem u školama i medijima o činjenicama o genocidu, o patnjama koje je prouzročila žrtvama, o motivima njegovih počinitelja te o potrebi obeštećenja žrtava.
