Kad zađe sunce po kojem je dobila ime naša preminula kolegica Šemsa, rodi se novi izlazak tog nebeskog tijela u koje je utkala svoj ljudski i životni zrak od svjetla. Razmišljam o tome gledajući u buđenje novog dana bez nje. Jer je jučer otišla zauvijek. Mlada i osuđena da ono godina pred vječni počinak vodi bitku sa okrutnom bolešću o kojoj nije govorila. Odbijala je i kontakte, vjerovatno pritisnuta borbom, ali vođena željom da nam ostane u onoj uspomeni koju je gradila decenijama radeći na RTVTK kao računovođa, a kasnije i diplomirana pravnica sarajevskog Pravnog fakulteta. Samozatajna, rješavala je u tišini sve probleme za koje nismo znali, pa smo na vrijeme dobijali tačno obračunate plaće, a naši saradnici na emisijama svoje honorare.
Nije tada bilo modernih programa ni računara. Plata se dijelila u plavim kovertama i put prema vratima iza kojih satima sjedi i radi Šemsa bio je trasiran radošću.
Blaga, uslužna, kulturna i empatična, za svakog je imala lijepu riječ, savjet i osmijeh.
Nikad svađe s njom, nikad incidenta. Poslije se sve modernizovalo pa je i njoj malo laknulo. Barem se nadam. Jednom ulazima, iznad njene glave predivna slika sa motivom cvijeća. Ulje na platnu. Rekoh čiji je ovo rad, ona odgovara ja naslikala…
Toliko se radovala kasno stečenoj diplomi pravnice da je njena proslava i čašćenje kolektiva, uprkos mnoštvu drugih u preduzeću, još u mom prijatnom sjećanju.
Danas kada je u 58. godini njenog života zauvijek ispraćamo ne želim plakati, već se blago nasmijati kako je i ona dočekivala nas na vratima kancelarije. Naše Sunce ( arapski Šemsa ) nikada ne zalazi, jer Šemsina plemenitost i dobrota nadilaze smrt u našem sjećanju na nju i njen nesebičan radni doprinos.

Neka ti je vječni rahmet kolegice, prijateljice i istinski insanu.

Šemsa ( Mrkonić ) Bašić