Izborni model u Bosni i Hercegovini je složen i sadrži brojne elemente koji dovode do djelomičnog prekrajanja izborne volje građana koja se iskazuje na izborima. Postojeći model definiran je pravilima koja datiraju iz ranih 2000-ih godina i po kojima je održano desetak izbornih ciklusa, što je dovoljan vremenski okvir da se izvuku odgovarajući zaključci o učincima tog modela na demokratske procese – istaknuo je prof. dr. Adnan Mašić, profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, govoreći danas na redovoj sesiji Kruga 99 o temi “Izborni trendovi: napredna ili prividna demokratija?”. 

Po njegovim riječima, osnovne karakteristike izbornog modela u Bosni i Hercegovini su: nizak izborni prag od tri posto i nepostojanje praga na nivou države, već samo izbornih jedinica. Za razinu entiteta postoji (entitetski) prag od tri posto ali samo za tzv. kompenzacijske mandate. Direktni mandati se osvajaju u izbornim jedinicama (devet u RS i 12 u Federaciji BiH). Da bi neka stranka ušla u entitetski parlament, dovoljno je da prođe u samo jednoj izbornoj jedinici.

Dodao je da je druga karakteristika koja je nama nametnuta neprirodna formula za dodjelu mandata putem količnika sa neparnim djeliteljima koji daju više mandata malim strankama.

– Broj glasova neke stranke se prilikom dodjele mandata dijeli s neparnim brojevima (tri, pet, sedam …) za svaki sljedeći mandat. Na ovom modelu profitiraju muške stranke koje, ako prije nizak izborni prag, često dobiju više mandata nego što imaju glasova (iskazano u procentima). Treća karakteristika je indirektni izbor gradonačelnika Mostara i Brčko distrikta i dvostruko indirektni način izbora gradonačelnika Sarajeva – kazao je Mašić.

Po njegovoj kombinaciji ovih izbornih metoda stvoren je hibridni izborni model koji se može smatrati riječima svojevrsnim eksperimentom: na prvi pogled može izgledati kao neka vrsta napredne demokratije, ali ono što je rezultat takvog modela i što se pokazalo u završenim izbornim ciklusima imalo je drugačije efekte.

Mašić je rekao da je izravna posljedica ovakvog izbornog modela fragmentacije političke scene.

– Kao primjer navešćemo lokalne izbore u Jablanici koji su održani 3. studenog. Jablanica ima Vijeće od 19 članova. Deset (od 19) mandata pripalo je nezavisnim kandidatima (osam) i strankama (dvije) koje su osvojile manje od 3,9 posto glasova (215 glasova) (za prelazak izbornog praga trebalo je 166 glasova). I dok se fragmentacija na lokalnom nivou događa u svim krajevima Bosne i Hercegovine, na višim razinama vlasti nema fragmentacije u tzv. srpskom i hrvatskom političkom korpusu, a ima jedino u onome što kolokvijalno nazivamo probosanskim blokom. Kao primjer možemo navesti vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine, koja je oktroisana suspenzijom Ustava Federacije BiH od visokog predstavnika Christiana Schmidte. Jedan čovjek, Dragan Čović, stvarni je šef federalne vlasti, dok stranke koje su se deklarativno zalagale za građansku državu (SDP i NS u prvom redu) pristaju na model u kojem konglomerat političkih stranaka različite ideološke orijentacije popunjava “bošnjačku kvotu” u vlasti. Često se zaboravlja da stranke okupljene oko HDZ-a BiH i Trojka nemaju dovoljno ruku u Parlamentu Federacije (jer Trojka nije pobjednik izbora) i njihova većina ovisi o nekoliko ruku “preletača” i malih stranaka koji imaju po jedan glas u Parlamentu – kazao je Mašić. .

Istakao je da su Schmidtovi amandmani na Ustav Federacije BiH u izbornoj noći 2022. godine (i ono što je uslijedilo poslije) zaprepali većinu građana.

– Na brojna pitanja upućena Schmidtu zašto je nametnuo matematičke vratolomije poput uvjeta od tri petine za etnički veto u Domu naroda (koji je prethodno proširio na po 23 mjesta za Srbe, Hrvate i Bošnjake i 11 mjesta za ostale) odgovor nikada nismo dobili. Odgovor je sljedeći: Schmitova matematika je pažljivo kalibriran izborni model koji omogućava trajnu dominaciju HDZ-a u FBiH, a da pritom ostavlja mogućnost fragmentacije probosanskog političkog bloka. Tako će na svakim sljedećim izborima po ovim pravilima vlast u Federaciji činiti HDZ i onaj konglomerat stranaka kojeg HDZ odabere. Kada bi se rezultati lokalnih izbora 2024. preslikali na nivo FBiH, bilo bi čak osam malih stranaka u Parlamentu koje bi imale po jedan glas. Jedini način da se spriječi trajna dominacija HDZ-a je da se ostvari velika pobjeda proeuropskih stranaka koje bi u zbiru imale preko 50 posto mandata u Parlamentu FBiH, čime bi postale neizbježan faktor (ali i tada bi ovisili o dobroj volji šefa HDZ-a, koji može trajno blokirati formiranje sljedeće federalne vlasti, kao što se činilo u razdoblju 2018. – 2022., praktički bez posljedica) – kazao je Mašić.

Naglasio je da je još jedna anomalija izbornog modela u BiH, koju je potrebno ispraviti, izbor Gradskog vijeća i gradonačelnika Sarajeva.

Podcrtao je da se gradonačelnik Sarajeva bira po dvostruko indirektnom modelu, čime se višestruko prekida izborna volja građana.

– Na izborima građani direktno biraju vijećnike u četiri gradske općine, a onda se u kompliciranoj proceduri iz četiri općinska vijeća bira Gradsko vijeće Sarajeva pri čemu važe etničke kvote (koje nisu ni približno proporcionalne popisu stanovništva iz 2013. g.). Osim toga, svaka općina daje po sedam gradskih vijećnika, iako u općini Novi Grad živi 3,2 puta više stanovnika nego u općini Stari Grad. Gradsko vijeće potom bira gradonačelnika u proceduri koja je osmišljena na način da politička trgovina i politička korupcija postanu neizbježan dio političkog života Grada Sarajeva. Umjesto da se, kao u Banjaluci, Gradsko vijeće i gradonačelnik biraju direktno na izborima. Postavlja se pitanje: što je bio cilj ovakvog izbornog modela? Činjenica je da su različiti akteri iz međunarodne zajednice kreirali ovaj model. Ali ako uzmemo u obzir djelovanje visokog predstavnika Schmidta, onda je najvjerovatniji odgovor taj da se želi zadržati etnoteritorijalna paradigma u BiH, protivno demokratskim standardima koji vrijede u Europi – istaknuo je Mašić.