Nakon duže bolesti, u 78. godini života, jutros nas je napustio naš sugrađanin Safet Dedajić, baštinik sevdalinke koji je svoj životni vijek posvetio pjesmi. Samuzikom se družio gotovo šest decenija. Iza njega ostale su pjesme koje krase anale muzičke baštine Bosne i Hercegovine. Njegovim odlaskom ostala je velika praznina u pjevanju i tumačenju pjesme neprolazne ljepote, sevdalinke.
Šansona, popevka, starogradska i sevdalinka sve su to pjesme koje je Safet Dedajić, naš ahbabina, za života poklanjao svojoj publici. Nije bio nijedan Tuzlak, a i šire, koji se nije radovao ovom dobrom čovjeku-dobre zemlje Bosne. Rođen u tuzlanskom naselju “Lager”, gdje je živjelo pedest nacija, u muzičkoj porodici. Svoju muzikalnsot naslijedio je od roditelja, otac mu je svirao saz, a majka pjevala. Prve pjevačke korake napravio je 1961. godine na audiciji u KUD “Mitar Trifunović – Učo”, danas GKUD “Bosna”. Sa kulturnim amaterizmom obišao je cijeli svijet. UKUD”Zvonko Cerić” i GKUD “Bosna” bili su njegova druga kuća. 1969. godine počeo je aktivno pjevati sa tamburaškim sastavom “Tamburica 5”.
U svojoj bogatoj muzičkoj karijeri punio jetelevizijske i radijske arhive. Snimio je više od sedamdeset arhivskih i
studijskih snimaka za Arhiv Radio Sarajeva. Družio se i i učio od Safeta Isovića. Bilo da je pjevao Akšam mrače, Pšeničice sitno sjeme, Đul Zulejha, pjevao je iz duše, kucao na sazu u ritmu srca, i radovao naša lica. Safet
Dedajić u amanet ostavio nam je i svoje autorske pjesme, “Mahale, mahale što ste zaspale” i mnoge druge.
Uz saz, pjesmu i haromoniku provodio je svoje mirovinske dane. Od osnivanja bio je uz programe RVTK-a. Posljednje gostovanje našeg “ahbabine” bilo je u Otvorenom programu RTVTK u povodu Ramazanskog bajrama, i tada na toj blagdanskoj svečanosti, usprkos teškom zdravstvenom stanju pjevao je za sebe, nas i pjesmu. Pjesmom je unosio radost u duše i domove onih koji su ga voljeli.
Ispraćaj će se obaviti ispred Komemorativnog centra, subotu od jedanaest sati i četrdeset minuta, dženaza će se klanjati ispred Hadžijske džamije u Solini, a ukop na mezarju Bašča u Solini. Dragi naš “ahbabina” neka pjesma i nadalje bude saputnik na onom svijetu sa kojeg se niko vratio nije.
