Direktorica Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ iz Tuzle Indira Bajramović je, u povodu 8. aprila – Svjetskog dana Roma, u razgovoru za Fenu ocijenila da je položaj Roma i Romkinja u BiH generalno nepovoljan.

Međutim, kaže da ima napretka, vide se neki koraci da se nešto radilo, ali da ipak sve zavisi od grada do grada.

– Koliko je gradska uprava zainteresirana da svojim sugrađanima osigura neki bolji položaj, to se i vidi – kazala je Bajramović.

Kao pozitivan primjer navela je nešto što je, kako kaže, vidno i očigledno, da je Općina Kakanj izgradila stambene jedinice kako bi Romi sa Varde živjeli u normalnim uslovima, i još uvijek planiraju tu gradnju.

Život u neadekvatnim uslovima

Istaknula je da još uvijek ima dosta romske populacije, pa i samohranih majki i višečlanih porodica koje imaju po četvero, petero i više djece, koji žive u neadekvatnim uslovima – stambenim jedinicama koje nemaju struju, vodu, a u nekim stambenim jedinicama žive po tri-četiri porodice.

Bajramović kaže da pomaka ima u smislu obrazovanja, zato što više djece pohađa i završava osnovnu školu, upisuje i završava srednju školu, a ima ih i na fakultetima.

– Mislim da je to tako zahvaljujući, prvenstveno, nevladinom romskom sektoru, pa i proromskim organizacijama koje se bave pitanjima Roma i djece. Moram pohvaliti i neke institucije koje izdvajaju sredstva i daju stipendije za romsku djecu koja se školuju – navela je Bajramović.

Dodala je da je bitno da se povećao broj djece generalno, a posebno djevojčica, u srednjim školama, pa i na fakultetu.

Problem zapošljavanja Roma

Ističe da je i dalje problem zapošljavanje, jer nekada i kad završe srednju školu teško dolaze do posla “zbog predrasuda, zbog diskriminacije, a pogotovo oni koji nisu završili, nisu konkurentni na tržištu rada, te je veliki broj njih nezaposlen”.

– Oni koji su imali sreću da se zaposle su uglavnom muškarci – navodi Bajramović.

Kada je riječ o zdravstvu, ocijenila je da se, također, stanje poboljšalo zato što je sada većina Roma u sistemu zdravstvene zaštite.

– Mnogi od njih nisu imali zdravstvenu knjižicu pa nisu mogli otići doktoru, nisu imali novac za preglede. S druge strane, moraju plaćati lijekove koji nisu na esencijalnoj listi. Puno njih je oboljelo, dolaze nama, obraćaju nam se, i mi onda iznalazimo rješenje za nabavku tih lijekova i ostalog  što im je potrebno za zdravstvenu zaštitu. Pomažemo im i da se prijave, govorimo im na koji način mogu da ostvare zdravstvenu zaštitu. Tu smo za njih, za sva pitanja i za sve probleme s kojima se oni svakodnevno susreću – kazala je Bajramović.

Ima pomaka, ali još dosta treba uraditi

Po njenim riječima, može se reći da ima pomaka.

– Nismo zadovoljni, još dosta se treba raditi – navela je ona.

Napomenula je da najnoviji akcioni plan koji je rađen, nije usvojen od Vijeća ministara BiH, te da misli da će se morati raditi novi akcioni plan.

– Ali ono što bih željela da istaknem, koliko sam vidjela u ovom akcionom planu nema nekih posebnih mjera za žene Romkinje. Mi žene članice Ženske romske mreže smo se uspjele izboriti da se u prošlom akcionom planu, pored četiri osnovna segmenta koja su inače u akcionom planu, doda nasilje u porodici koje smo vezali za akcioni plan zdravstva, da se stavi “anticiganizam”, diskriminacija i rani ugovoreni brakovi, ustvari dječiji brakovi. U ovom akcionom planu to nisam vidjela, ali on svakako nije ni usvojen – kazala je Bajramović.

Nedovoljna sredstva

Kad je riječ o sredstvima koja se izdvajaju za Rome, navela je da se država obavezala dok je još bila Dekada, da su izdvajali u početku tri miliona KM, pa se to smanjivalo i na kraju je ostalo milion i 200 za sva četiri akcione plana, što je nedovoljno.

Po njenim riječima, i to je možda pokazatelj koliko je država zainteresirana za rješavanje problema romske populacije.

Kaže da se predstavnici nevladinog romskog sektora i drugih organizacija, i međunarodnih i proromskih, maksimalno trude da ublaže probleme s kojima se romske zajednice susreću, pomažu im na sve načine kako bi lakše školovali djecu, kako bi lakše ostvarivali svoja osnovna ljudska prava.

– Ima ih dosta koji nisu ostvarili ni pravo na socijalnu zaštitu, a stvarno su u stanju socijalne potrebe. Znamo da je siromaštvo jedan od razloga koji dovodi i do nasilja, pa i tu radimo na prevenciji nasilja i ugovorenih brakova. Vide se neki pomaci, jer smo dosta prisutni u romskim zajednicama, pogotovo sa ženama, gdje im govorimo o tome da postoje mehanizmi koji ih štite, da prijavljuju nasilje. S druge strane, kako radimo u romskim zajednicama, radimo i s predstavnicima institucija, ne samo u Tuzli, nego gdje god imamo članice Ženske romske mreže. Radimo to zajedno, imamo i neke zajedničke aktivnosti. Ima nekih pomaka, ali još dosta treba da se radi – zaključila je Bajramović.  

Žene Romkinje

Govoreći o ženama Romkinjama, kazala je da su one malo vratile samopouzdanje, što je jako bitno za svaku ženu, pa tako i za romsku.

– Ne pomažemo im samo da rješavaju neke svoje probleme, nego razgovaramo s njima i govorimo im da prvenstveno moraju povesti brigu o sebi i računa o sebi, jer ako one nisu spremne da sebi pomognu, neće moći pomoći ni svojoj djeci, ni svojoj porodici – navela je Bajramović, te dodala da i tu ima pomaka.

Svjetski dan Roma obilježava se u znak sjećanja na prvi Svjetski kongres Roma održan 1971. godine u Londonu, gdje su donesene ključne odluke koje su doprinijele jačanju romskog identiteta i kulture.

Donesena je odluka da se usvoji himna “Đelem, đelem” i zastava plavo-zelene boje sa crvenim točkom u sredini, te je odlučeno da se svi pogrdni nazivi zamijene riječju ”Rom”, što na romskom jeziku znači – čovjek.