JU “Ratkovićeve večeri poezije”, JU Centar za kulturu “Vojislav Bulatović Strunjo”, uz podršku kompanije Put Gross iz Bijelog Polja, Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u BiH i Muzeja književnosti i pozorišnih umjetnosti u Sarajevu, nizom programa obilježili su 110 godina od rođenja nenadmašnog pripovjedača južnoslovenskih prostora, književnika Ćamila Sijarića, 18. decembra, u Centru za kulturu u Bijelom Polju.
U okviru programa „Koliba na nebu“, otvorena je izložba “Život i djelo Ćamila Sijarića – Cio svijet živi u Sandžaku”, autorke mr. Đane Kukić, emitovana radio drama “Dobra Voda” autora Mirsada Rastodera, te promovisane knjige “Ram Bulja i druge pripovijetke”, koju je priredio Faruk Dizdarević, u izdanju Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka sa sjedištem u Sarajevu i knjiga “Između čovjeka i neba” – izbor iz poezije Ćamila Sijarića, koju su priredili Edin Smailović i Kemal Musić. O liku i djelu velikog pisca govorili su akademik Faruk Dizdarević, prof. dr Draško Došljak i književnik Faiz Softić.
Minutom šutnje i stihovima nedavno preminulog književnika Hadžema Hajdarevića, posvećene Ćamilu Sijariću u Bijelom Polju obilježen je jedan od najznačajnijih kulturnih trenutaka – obilježavanje 110. godina od rođenja neponovljivog Ćamila Sijarića, velikog pjesnika, proznog pisca i intelektualca čije stvaralaštvo neizbrisivo obilježava kulturni pejzaž južnoslovenskih prostora. Sijarićevo pero nije samo pisalo, već je kroz tkivo vremena utkivalo priče koje su postale temelj na kojem počiva naša književna tradicija. Bio je erudita, dobro je poznavao rusku, njemačku, klasičnu grčku i arapsku književnost, mudre izreke Istoka i Zapada, kao i dosta latinskih, mnoge epske pjesme koje je volio recitovati, govorio je francuski i arapski jezik, naglašava akademik Dizdarević. Dobitnik prestižnog priznanja – „Pero Ćamila Sijarića“, akademiku Dizdareviću pripada posebna zasluga za razvoj kulturnih vrijednosti naših prostora. Družio se sa rahmetli Ćamilom Sijarićem, i osvrnuo se na više različitih etapa njegovog života, od odrastanja do smrti.
„Ćamil je često govorio o zavičaju, o događajima koji su se tamo zbili. Pripovijedao je sjajne priče o ljudima zavičajnog podneblja, a poznavao je istoriju tog kraja bolje no svi historičari. Za njim su se razastrle priče kao sagovi, kao vrtovi zavičajnih polja i proplanaka, kao da se čitav Bihor kretao za njim i u stopu ga pratio. Oživljavale su pred očima slušalaca slike njegovog zavičaja osebujen čarovitosti izvornog kolorita i folklorno okičenog života. No, mnogo toga što je Ćamil pričao ostao je nazabilježeno. Jedan broj njegovih usmenih priča zapisan je na magnetofonskim trakama. Nešto od toga sam prikupio ja, i nekoliko tih pripovijesti je u ovom radu, a nešto je sabrao i priredio Dragomir Brajković snimio na DVD-u. Taj elektronski zapis se svojevremeno mogao nabaviti uz “Izabrana djela” Ćamila Sijarića koja je UNIREKS štampao u Podgorici 2006. godine, ističe akademik Dizdarević
Ćamil Sijarić svoja opisivanja putovanja boji istom onom strasti i temperamentom pisca kojom je obojio cjelokupno svoje književno stvaralaštvo. Njegov putopis nije samo geografija putovanja, nego historija. Strast za historijskim reljefom je strast pisca, a ne opisivača, pa zato Sijariću predmet opisa postaje nevažan, čak i historijski fakti, a ostaje historijska priča kao umjetnost putopisa, naglašava prof. dr. Draško Došljak, filolog sa Univeriziteta u Crnoj Gori.
„Ove večeri 110 godina od Ćamilovog rođenja zapisujemo: Recite Bihor i vi ste odmah rekli Ćamil Sijarić. Recite Ćamil Sijarić i vi ste odmah rekli Bihor. I gotovo da nema mjesta i pisca koji se tako stapaju u jedno kao što je to sa ovim mjestom i ovim piscem. Jedan park ovdje u Bijelom Polju nazvan je Park pisaca i u njemu Ćamil Sijarić i sve što je ovdje gotovo u svim vremenima postojalo i živjelo bilo je vezano za imena pisaca koji ovdje parkuju: Avdo, Risto, Ćamil, Bule, Švero i biće ih još koji su ovaj grad i kraj, i živjeli, i ime mu kroz svijet pronijeli” – poručuje prof. Došljak.
Bila je ovo prilika da se oživi zavičajnost, ali i besmrtnost Ćamila Sijarića. Kroz njegova djela omogućen nam je vječiti susret sa Ćamilovim čovjekom koji je stopljen sa svojom planinom, sa divljinom, čvrsto vezan za ognjište, zagledan u sunce i lisičaste oblike, osjećajući da je to sve dio njega i sve neki znak koji mu otkriva sutrašnji dan, ističe književnik Faiz Softić.
„Duboko vjerujem u vidovitost umjetnika, onih koje je Bog, šta god podrazumijevali pod riječju Bog, uzeo za svoj medij, oni imaju tu vrstu datosti da vide dalje. Kako drugačije objasniti Ćamilovu pjesmu ‘Šipci u Šipovicama’ koju je napisao u jesen 1989. godine, a u decembru je poginuo” – kazao je književnik Softić.
U okviru programa „Koliba na nebu“, u galeriji bjelopoljskog Centra za kulturu postavljena je i izložba Život i djelo Ćamila Sijarića „Cio svijet živi u Sandžaku“, autorke Đane Kukić, a potom i emitovana radio drama „Dobra voda“, autora Mirsada Rastodera. Upriličena je i promocije knjige „Između čovjeka i neba“ – izbor iz poezije Ćamila Sijarića, koji su priredili Edin Smailović i Kemal Musić. Ovom prilikom obratili su se u ime Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u Bosni i Hercegovini, Sahudin Kačar, potpredsjednik Opštine Bijelo Polje Tufik Bojadžić, i direktor Centra za kulturu „Vojislav Bulatović Strunjo“ Jasmin Ćorović. „Ratkovićeve večeri poezije“, ustanova od posebnog značaja za kulturu Crne Gore, ove godine ustanovila je „Plaketu za doprinos i razvoj kulture“, koja će se ubuduće dodjeljivati istaknutom pojedincu na kraju svake kalendarske godine, i to 18. decembra, simbolično na dan rođenja velikog jugoslovenskog književnika, Bjelopoljca Ćamila Sijarića. Direktor „Ratkovićeve večeri poezije” Kemal Musić, akademiku Dizdareviću uručio je Plaketu za životno djelo i akademski doprinos na polju kulture.
