Osobe s invaliditetom se suočavaju s brojnim barijerama u svim sferama života od arhitektonskih do diskriminacije. Njima je otežan pristup obrazovanju, tržištu rada i učešću u javnom i političkom životu. Prema procjenama Informativnog centra za osobe sa invaliditetom “Lotos” Tuzla više od 80 % njih je siromašno ili blizu te granice. Većina je zbog toga socijalno isključena. Mnoštvo je prepreka koje otežavaju kretanje slijepim i slabovidnim osobama, kao naprimjer: ljetne bašte ugostiteljskih objekata na trotoarima, vožnja biciklima i električnim romobilima u pješačkoj zoni, nepropisno parkirani automobili, pa čak i kugle i kolčići koji postavljeni za sprečavanje nepropisnog parkiranja. „Državne institucije ne osiguravaju odgovarajuće vidove podrške bilo da se radi o kvalitetnim pomagalima čijim korištenjem osobe s invaliditetom smanjuju svoje tjelesno ograničenje. Država takođe rne osigurava odgovarajuće vidove ljudske pomoći kao npr. lični asistenti ili tumači znakovnog jezika što u mnogome otežava život“, rekao je Suvad Zahirović, izvršni direktor Informativnog centra za osobe sa invaliditetom “Lotos” Tuzla.Staze vođenja ne postoje, a ni semafori nisu ozvučeni na odgovarajući način. Slijepima je otežano i školovanje. „Postoje pomagala koja je teško indicirati kao medicinska sredstva i za ta pomagala Zavod zdravstvenog osiguranja ne želi da finansira njihovu nabavku. Ovo se naročito odnosi na pomagala za slijepe kao što su čitači ekrana, Brajevi reci, Brajeve bilježnice ili Brajeva pisaća mašina što onemogućava kvalitetno obrazovanje za slijepe i slabovidne osobe“, rekao je Suvad Zahirović, izvršni direktor Informativnog centra za osobe sa invaliditetom “Lotos” Tuzla. Cijene navedenih pomagala se kreću od 2 000 do 6 000 eura, što je za pojedince nedostižno. Slijepi i slabovodni iz Tuzlanskog kantona mogu dobiti subvenciju u iznosu od 150 KM, za bijeli štap koji košta oko 300 KM, a i to nabavljaju preko poznanika iz inostranstva jer nijedna firma ih ne uvozi u BiH.
